Ako danas pričamo o ozbiljnom i porodičnom čoveku, jedna od osnovnih briga je finansijska stabilnost i zaštita porodice. Pre svega mislim na zbrinjavanje dece i obezbeđivanje kvalitetnog školovanja za njih.
U vremenima koja su za nama uvek su ljudi imali brigu da deci obezbede makar kvalitetno školovanje i da ih na takav način osposobe za život. Danas su iste brige ili potrebe prisutne kod većine porodičnih ljudi. Što je zaista prihvatljivo i ispravno da strahuju za tako nešto i da uvek tragaju za nekim rešenjem u sigurnom obezbeđivanju porodice.
Obezbediti porodicu i decu na finansijski način prava je mudrost koja se može sagledati kroz dugogodišnju disciplinu štednje i investicije. Ako je osoba od detinjstva učila od roditelja i sticala naviku štednje i investiranja, ona je već poprilično obezbedila porodicu u svojim zrelim godinama.
Nameće se pitanje šta sa
onim ljudima koji se tek u 40tim godinama susretnu po prvi put sa idejom kako
obezbediti porodicu za slučaj ne daj Bože.
Više od 200 godina u Evropi postoje finansijske insitucije koje se bave
obezbeđivanjem porodica sa novcem koji nemate. Pretpostavaljam da već mislite
na banke koje se reklamiraju za keš kredite.
Prevarili ste se. Postoje
i drugačije institucije koje svojim klijentima omogućavaju da na jedan lep i
suguran način obezbede novac porodici i ako ga nemaju. Danas su te institucije
poznate kao osiguravajuća društva sa raznim programima štednje i osiguranja od
neželjenih slučajeva. U nekim zemljama ove osiguravajuće kuće posluju više od
200 godina. U nekim Evropskim zemljama svest ljudi je toliko razvijena dao se program
štednje i zaštite porodice smatra civilizacijskom obavezom.
U Srbiji se danas mnogi pitaju da li trebaju da imaju program štednje i zaštite
za sebe i porodicu.
Ovaj tekst nije motivacija niti prodaja bilo kakvog finansijskog proizvoda već samo buđenje ideje za razmišljanje i razmenu mišljenja.